Teško i nezahvalno je u timskim sportovima izdvojiti one najbolje, najdominantnije, najzaslužnije za uspijeh jer u najvećem broju slučajeva to bude simbioza timskog rada, predanosti, ali i energije između navijača i same ekipe.
Ipak, statistika je tu da nam nešto kaže, a ovih pet ,,Lavica” ima brojke od kojih zastaje dah.
DESNO KRILO KOJEG SE PLAŠE I NAJVEĆE RUKOMETNE SILE
Često je Jovanka pominjala da nema većeg ponosa za sportistu nego nositi dres sa grbom domovine, a Crna Gora je bila te sreće pa je na poziciji desnog krila od početka imala rukometašicu koja pomjera granice.
Od samog osnivanja reprezentacije, ni za jednog selektora ili selektorku, nije bilo upitno ko će pokrivati našu desnu stranu, ko će ,,vući” ekipu, kome će se povjeriti presudni sedmerci, ko će nositi kapitensku traku.
16 godina Joka je letjela sa desnog krila: od golova za +5, poneke prečke ili stative koja bi zatresla srca navijača, a najljepši let bio je one bajkovite 2012. kada je na njenim krilima, i krilima saigračica, Crna Gora osvojila vrh Evrope i srebro na Olimpijadi.
Sa preko 190 nastupa u dresu reprezentacije Crne Gore, Jovanka Radičević ostaće zauvijek sinonim za borbenost, istrajnost, požrtvovanost. Iako je na klupskom i individualnom planu osvojila sve što se osvojiti može (i to više puta), Jovanka je i sama mnogo puta rekla da ni jedan rezultat nije mjerljiv sa onim što se osvoji sa reprezentacijom.
- Za reprezentaciju: 192 nastupa, 1103 golova
- Bronza na Evropskom prvenstvu za juniorke 2004.
- Bronza na Mediteranskim igrama 2009.
- Olimpijsko srebro 2012.
- Zlato na Evropskom prvenstvu 2012.
- Bronza na Evropskom prvenstvu 2022.
- Zlato u Ligi šampiona 2013.
- Srebro u Ligi šampiona: 2012, 2017, 2018.
- Zlato u Kupu pobjednika kupova: 2006, 2010.
- All-star desno krilo Evropskog prvenstva: 2012, 2020, 2022.
- All-star tim EHF Lige šampiona: 2014, 2016, 2019, 2020.
- All-star desno krilo Svetskog prvenstva: 2015, 2019.
- Najbolji strijelac EHF Lige šampiona: 2020.
- Handball-Planet.com najbolje desno krilo: 2015, 2017, 2018, 2019.
- Desno krilo sezone u rumunskoj ligi 2019.
Najglasnijoj ,,Lavici” ostaje samo da aplauzom i naklonom kažemo: HVALA TI ZA SVE!
KAD MARIJINI GOLOVI UJEDINE ZEMLJU
Rođena u Podgorici, Marija je svoje prve rukometne korake napravila u ŽRK Danilovgrad 2000. godine. Iako je prirodan put većine talentovanih djevojaka bio da sazru kroz Budućnost, Mara je svoju karijeru nastavila u Šabac za ŽRK Medicinar. Tamo je ostala samo godinu dana, a onda je uslijedilo brušenje dijamanta u Podgorici.
Marija je u svojoj klupskoj karijeri osvojila preko 20 trofeja, a svoj talenat raskošno je pokazivala i u dresu Crne Gore. Preko 500 golova za reprezentaciju, a mnogi su ostali urezani u sjećanju i navijačima, ali i golmankama koje su, između stativa ostajale nemoćne i iznervirane, kad Mara uhvati zalet i skoči sa 8,9 metara.
Bila je bitna karika 2012. godine, a za portal Danilovgrad je jednom prilikom opisala kakav je bio osjećaj kad su ,,Lavice” pokorile Evropu i svijet:
,,To je nešto što tek sad dobija značaj i jačinu. U tom trenutku smo bile presrećne, ali nismo shvatale koliki je to zapravo uspjeh. Ono što mi i danas natjera suze na oči je sjećanje na doček koji smo imale u Crnoj Gori. Došli smo u 3-4h ujutru, a toliko ljudi nas je sačekalo na ulicama i pozdravilo, radovalo se sa nama. Ujediniti zemlju kao sportista u tom trenutku je najljepši osjećaj od svih.”
Impresivne brojke samo su naznaka kakva je rukometašica sa pozicije lijevog beka cijepala mrežu Cléopatri Darleux, Silviji Navarro, Kari Aalvik Grimsbø, Clari Woltering…
- Za reprezentaciju: 132 nastupa, 507 golova
- Olimpijsko srebro 2012.
- Zlato na Evropskom prvenstvu 2012.
- Bronza na Mediteranskim igrama 2009.
- Srebro u Ligi šampiona: 2011, 2012, 2013.
- Zlato u Kupu pobjednika kupova: 2006, 2010.
- Zlato u Regionalnoj ligi: 2010, 2011.
- Srebro u Regionalnoj ligi 2009.
- Šampionka Crnogorske lige: 2006, 2007, 2008, 2009, 2010 i 2011.
- Šampionka Crnogorskog kupa: 2006, 2007, 2008, 2009, 2010 i 2011.
- Šampionka Rumunske lige: 2012, 2013.
- Osvajačica Superkupa Rumunije 2011.
U 92% slučajeva, mnogi svjetski selektori bi (da su znali) pjevali onu Šobićevu ,,Kad bi došla Marija…”
IMA NEKA TAJNA VEZA…
Karijera Katarine Bulatović potvrda je da ŽRK Budućnost lansira evropske i svjetske talente. Rođena Kragujevčanka posle osvajanja Lige šampiona sa Slagelsom (2006/07) potpisala je za ,,plavo-bijele’’, a u Podgorici je izrasla u jednog od najefikasnijih desnih bekova Evrope.
Prepoznali su to svi u Crnoj Gori, a pogotovo selektor Adžić koji je pratio Bulatovićevu i njen razvoj i u klubu čiji je bio trener. Tako je Kaća 2010. upisala svoje prve minute u dresu nacionalnog tima Crne Gore, na Evropskom prvenstvu u Danskoj i Norveškoj.
I upravo je to prvenstvo bilo inicajna kapisla za eksploziju koju je Kaća pokazala na parketu. 2012. godine sa 53 gola bila je najbolji strijelac Olimpijskih igara, izabrana je za All-star tim, ali kruna svega i ostvarenje sna čekalo je na 114 kilometara od njenog rodnog grada. Zagrizla je evropsko zlato u Beogradu, ponovo bila najbolji strijelac, izabrana u All-star tim.
- Za reprezentaciju: 94 nastupa, 473 golova
- Olimpijsko srebro 2012.
- Zlato na Evropskom prvenstvu 2012.
- Šampionka Danske lige 2007.
- Šampionka Crnogorske lige: 2008, 2009, 2010, 2011, 2012, 2015, 2016, 2017, 2019.
- Osvajačica Kupa Crne Gore: 2008, 2009, 2010, 2011, 2012, 2015, 2016, 2017, 2019.
- Šampionka Rumunske lige 2013.
- Zlato u Ligi šampiona: 2007, 2012, 2014, 2015.
- Srebro u Ligi šampiona: 2011, 2013, 2016, 2017, 2018.
- Zlato u Kupu pobjednika kupova 2010.
- Najbolji strijelac Olimpijskih igara 2012.
- Najbolji strijelac Evropskog prvenstva 2012.
- All-star desni bek Olimpijskih igara 2012.
- All-star desni bek Evropskog prvenstva 2012.
- All-Star tim EHF Lige šampiona 2014.
Kao zaključak ostaje samo jedna riječ, zauvijek i na ,,repeat’’: KLASA!
NA TALASIMA ISTORIJSKOG USPJEHA
Djevojka rođena u Baru, sa 17 godina stigla je u Budućnost. Gotovo jednu deceniju, Majda je u Podgorici gradila sebe u jednu od najboljih rukometašica koja će osvojiti sve u karijeri. Tako je i bilo, a presudna je 2012. godina koja je za crnogorski rukomet, ali i sport uopšte, bila nezaboravna.
Majda je već u juniorskom uzrastu pokazala da je spremna za svjetske uspijehe. 2010. godine na Svjetskom juniorskom prvenstvu za rukometašice u Seulu, Crna Gora je osvojila bronzu. U meču protiv Južne Koreje, sa lijevog krila palo je 6 golova. Bila je to generacija koja je, uključujući i Majdu, bila sastavljena od ,,Lavica” poput Milene Knežević, Sanje Premović, Andree Klikovac, Jelene Despotović, Suzane Lazović i golmakne Marine Vukčević.
13. maja 2012. pao je mađarski Đer u Morači pred 4.000 navijača, a Budućnost je podigla pehar Lige šampiona. Bila je to najava savršene godine i na reprezentativnom planu: u avgustu je stiglo olimpijsko srebro, a u decembru evropsko zlato.
- Za reprezentaciju: 135 nastupa, 368 golova
- Olimpijsko srebro 2012.
- Zlato na Evropskom prvenstvu 2012.
- Bronza na Mediteranskim igrama 2009.
- Bronza na Svjetskom prvenstvu za juniorke 2010.
- Zlato u Ligi šampiona: 2012, 2015.
- Bronza u Ligi šampiona: 2017, 2018.
- Zlato u Kupu pobjednika kupova 2010.
- ProSport All-Star lijevo krilo rumunske lige 2017.
- Handball-Planet.com All-Star lijevo krilo 2018.
- All-star lijevo krilo Evropskog prvenstva 2018.
- All-star lijevo krilo EHF Lige šampiona 2021.
Mnogi su popili šećera i vode 10.10.2021. godine kad je Majda objavila kraj reprezentativne karijere. Nisu morali ni da izgovore, ali se pitanje naziralo: ko će sad na lijevo krilo?
Majda, ne zaboravljamo tvoje golove iz lijevog ugla, a pogotvo ne onaj cepelin protiv Francuske.
KAD DANKINJAMA DRŽIŠ ČAS RUKOMETA…
Po mnogima najbolja rukometašica svijeta, svoju karijeru počela je 1994. u rodnom Nišu, a sa 18 godina stigla je u podgoričku Budućnost. Tu kreće njen razvoj kao igrača, kao rukometašice koja će biti ključni element u projektu velike Anje Andersen.
Nakon Svjetskog prvenstva 2001. godine, gdje je sa SR Jugoslavijom osvojila bronzanu medalju, uslijedio je poziv iz snova. Anja Andersen imala je plan da pokori Evropu, a kako Bojana kaže u jednom tekstu za sportfem.me: ,,Željela je da pobijedi sve.’’ Napustila Budućnost 2002. godine i prešla u ,,kolijevku rukometa” i jednu od zemalja koja je sinonim za ovaj sport u svijetu – Dansku.
Obukla je dres Slagelsea i tada počinje bajka… Šestostruka je osvajačica Lige šampiona i isto toliko šampinskih titula u danskoj ligi, trostruki najbolji strijelac elitnog takmičenja, osvajač EHF Kupa, tri puta dizala pehar Kupa Danske…
Kako ova ,,Lavica’’ grize najbolje su osjetile najveće rukometne sile. Bez Bojane na poziciji lijevog beka, Crna Gora bi vjerovatno i ostvarila neke uspijehe, ali do onih zapanjujućih visina stigli smo, jednim dijelom, zahvaljujući Bojaninim bombama sa 8,9 metara, pod prečku, zahvaljućim njenom neustrašivom karakteru i borbi na parketu za grb, za djevojke, za publiku.
- Za reprezentaciju Crne Gore: 61 nastupa, 315 golova
- Olimpijsko srebro 2012.
- Zlato u Ligi šampiona: 2004, 2005, 2007, 2009, 2010, 2012.
- Zlato u EHF Kupu 2003.
- Šampionka Danske lige: 2003, 2005, 2007, 2008, 2009, 2010.
- Osvajačica Kupa Danske: 2002, 2007, 2008.
- Šampionka Crnogorske lige: 2011, 2012.
- Osvajačica Kupa Crne Gore: 2011, 2012.
- Igrač godine u Danskoj: 2004, 2005, 2007, 2008.
- Najbolji strijelac Danske lige: 2004, 2005.
- Najbolji strijelac Lige šampiona: 2004, 2005, 2007.
- Sportista godine u Crnoj Gori 2012.
Bojana od 2021. godine sa selektorske pozicije vodi ,,Lavice.” Njeno igračko iskustvo tek treba da se ,,prelije” na mlađe generacije, ali jedno je nesporno:
Bojana je sinonim za crème de la crème svjetskog rukometa!
________________________________________________________
Ako imamo na umu da je jedna Anja Hammerseng-Edin završila reprezentativnu karijeru u dresu Norveške sa 143 golova na 59 mečeva, Anikó Kovacsics sa 310 golova za Mađarsku, Nora Mørk koja još uvijek igra u dresu Norveške, ali se sa 831 golom teško može primaći Jovanki… Tek onda ove brojke postaju još veće, na ponos svima u Crnoj Gori.
A gdje bio bio kraj kad bi pisali o Mileninim asistencijama i plesom na parketu, borbi do kosti na crti pivotkinje Ane Đokić, stijeni između stativa Sonji Barjaktarević, Suzani Lazović, Radmili Petrović, Anđeli Bulatović…
Sada neke nove ,,Lavice” plešu terenom. Ivona, Itana, Nina, Đina, Marina, Marta, Matea, Ema, Tanja, Ivana jure svoje brojke, upisuju pobjede i uče iz poraza, strpljivo i hrabro ugledajući se na ,,Lavice” svjetske klase čije finte i trikove uče djevojčice i djecaci od Danske do Japana.