Iza tuge bistrija je duša…
LAVOVSKI.
Jedina riječ kojom se može opisati igra, posvećenost, odnos prema grbu i borba za svaku loptu naših najboljih rukometaša na Evropskom prvenstvu.
Mnogo toga smo vidjeli na terenu u proteklih 180 minuta igre naših ,,Lavova”, ali je jedna stvar na kraju grupne faze ipak ostavila najveći utisak. Pozicija na kojoj se Crna Gora našla nakon tri odigrana meča nije adekvatan pokazatelj mogućnosti koje izabranici Vlada Šole posjeduju. Gorak je ukus u ustima svih ljubitelja rukometa, ne zato što ,,Lavovi” nisu bili na visini zadatka, već zato što je par lopti presudilo ko će u glavnu rundu, a ko će spakovati kofere. Znaju profesionalni sportisti da je upravo takav odlazak onaj koji najteže pada.
Imaju mnoge selekcije svoje adute. Francuska je nekad letjela na krilima Nikole Karabatića, Island je ispisao istoriju sa Guðjónssonom, Geirssonom i Sigurðssonom na čelu, Šveđani se čine nedodirljivim sa Jimom Gottfridssonom… Imaju sve selekcije nešto, ali malo koja ima ono lavlje srce koje osjećaju protivnici kada stanu na crtu Crnoj Gori.
,,Lavovi” su u svakoj sekundi igre na terenu, ali i van njega, predstavljali našu zemlju na način koji joj dolikuje. Ponosno, hrabro, borbeno i kao tim. Rezultati jesu mjerilo uspjeha, sport ne prašta greške, i kad se računi svedu – Crna Gora ima za čime da žali, ali uz veliki osjećaj ponosa. Jedno prvenstvo završeno na ovaj način može biti samo lekcija i podstrek da se radi još više, navija i bodri glasnije i jače.
Opraštaju se ,,Lavovi” od Minhena i Njemačke, a nama ostaje da ih dočekamo uz veliki aplauz i ogromno: HVALA VAM!
