Legendarni španski fudbaler krunisao je godinu na izmaku trofejom Evropskog prvenstva, dok je na klupskom planu sa Sitijem prethodne sezone osvojio četvrti uzastopni pehar Premijer lige.

Rodrigo Ernandez Kaskante rođen je u Madridu 22. juna 1996. godine, a za ,,The Players’ Tribune” napisao je dirljivu priču o odrastanju i djetinjstvu čiji je svaki aspekat bio posvećen jednoj jedinom stvari – fudbalu. Rodri je govorio i o periodu u svom prvom timu, Viljarealu, kao i vremenu provedenom sa Dijegom Simeoneom koji ga je naučio mnogim stvarima, zatim Mančesteru i Gvardioli, ali i životnim ciljevima, načinu života.

U nastavku izdvajamo zanimljive djelove iz Rodrijeve priče, a kompletan tekst možete pročitati na ovom linku.

HVALA BOGU NA FUDBALU

Već u samom naslovu teksta ,,Hvala Bogu na fudbalu” Rodri jasno iskazuje svoju ljubav prema ovom sportu. Kao 14-godišnji dječak, otišao je na ljetnji kamp u Konektikatu. Bilo je to za vrijeme trajanja Svjetskog prvenstva 2010. godine, a Rodri je, kako piše, bio u bolu jer nije mogao da prati selekciju Španije:

U glavnoj kancelariji bio je mali kompjuter, i svakog dana sam tražio od savjetnika kampa da mi kažu ko je pobjedio. Španija je izgubila prvi meč od Švajcarske, ako se sjećate. Mislio sam da se zezaju sa mnom… U svakom slučaju, vrijeeme je prolazilo, a Španija je počela da igra sve bolje. Jednog dana, vraćamo se u kabinu i neko mi kaže: Španija je u finalu. Nikad se nisam osjećao tako daleko od kuće, ali i blizu kuće, ako razumijete na šta mislim.

Osvojila je tada ,,Crvena furija” Mundijal, a Rodri je u šumi, daleko od Španije i Madrida, slavio i vikao: ¡Viva España! Rodri je cijeli život posvetio fudbalu, a ovom sportu nije dao maksimum kako bi imao Ferari.

Nisam rekao: oh, želim da budem fudbaler da bih mogao da imam Ferari. Ne, to je bilo zato što sam se osjećao živim zbog onoga što su moji heroji radili na terenu. Sjećam se da sam imao pet godina, a u našem naselju je bio zajednički bazen i mala bašta. Ljeti je bilo: fudbal, bazen, fudbal, bazen. Kući na ručak. Nazad u bazen. Nazad u baštu. Do 10. godine, ako sam igrao meč i nisam odigrao dobro, nisam mogao da razgovaram sa roditeljima cijeli dan. Bio sam previše ljut na sebe. Siguran sam da me mama gledala i razmišljala: Šta mu je dođavola? To je samo igra. Ali za mene je to bilo skoro kao droga.

U VILJAREALU SAM NAUČIO ŠTA ZNAČI BITI PROFESIONALAC, A U ATLETIKU ŠTA ZNAČI BITI ,,LOŠ MOMAK”

Rodri je na početku svoje fudbalske karijere morao da balansira između očekivanja porodice i svoje najveće ljubavi. Obrazovanje je bilo jako važno za njegovu porodicu. Dok je bio omladinac Viljareala, Rodri je četiri godine studirao na Univerzitetu ,,Jaume I” kako bi dobio diplomu iz poslovne administracije i menadžmenta. As Mančester Sitija prisjeća se i kako je kupio svoje prvo auto:

Studentski kompleks bio je 15 minuta vožnje od centra za obuku u Viljarealu, i nisam mogao da plaćam taksi svaki dan. Tako da bih se vozio biciklom do tramvajske stanice, a onda tramvajem išao ostatak puta do treninga. Kada sam konačno dobio vozačku dozvolu i rekao sam ocu:

„U redu, imam 3.000 eura da kupim auto. Vidi šta možeš da mi nađeš.”

Nazvao me je sljedećeg dana: „OK, našao sam dobro auto. Jedna stara dama ga prodaje. Ona želi 4.000, ali ima kompjuter u sebi.”

Dovezao je auto. To je Opel Corsa. Uđem u auto i ekran „kompjutera“ je oko 8 centimetara. Mogli ste da ga dodirnete da uključite radio i to je to. Bio sam zadivljen. Svaki dan sam se vozio tim autom na trening. Saigrači su me ismijavali, ali mene nije bilo briga! Volio sam to auto.

Bilo je to zabavan, ali i naporan period pa je Rodri na kraju morao da donese odluku: univerzitet ili fudbal. Odabrao je svoju strast, a onda je 2018. uslijedio transfer u Atletiko Madrid. Pod trenerskom palicom Dijega Simeonea Rodri je stekao veliko iskustvo:

Kada sam bio u Viljarealu, bio sam veoma dobar sa loptom pod nogama, ali sam ipak bio malo mek. Pod Dijegom Simeoneom, naučio sam šta znači biti loš momak. Da budem gad na terenu, da se ​​zaista uhvatim u koštac. Da bi drugom timu zagorčam 90 minuta.

OSTVARENJE SNA U SITIJU

Početkom jula 2019. godine stigao je poziv sa Ostrva. Mančester Siti želio je Rodrija među svoje redove, a engleski tim platio je rekordnih 70 miliona eura. Prije nego što je potpisao petogodišnji ugovor sa Guardiolinim timom, Rodri je pitao Serhija Busketsa za savjet o Pepu, a on mu je odgovorio:

Pep? On će te učiniti boljim igračem. Ali on nikada, nikada, nikada neće prestati da te gura i pomjera granice.

Rodri je ubrzo svatio da je Buskets bio u pravu, a za legendarnog trenera ima samo riječi hvale:

Pep je da je uvijek korak ispred. On se uvijek mijenja prije nego što igra oko njega može da evoluira. Nikada nije zadovoljan time kako smoi igrali prošle sezone, jer će vaša konkurencija uvijek analizirati prošlu sezonu. Ne osvajate četiri titule u Premijer ligi zaredom ako stojite mirno. Za mene je on dodao taj posljednji mentalni dio slagalice. „Vidjeti“ igru na drugačiji način. „Osjećati“ to… Njegovo samopouzdanje mi je bilo toliko važno, jer morate da imate na umu, kada sam došao ovdje 2019. godine, ulazio sam u svlačionicu sa Fernandinjom, Aguerom, Davidom Silvom, Kevinom De Brujneom. Legende. Kada sam imao 12 godina, išao sam da gledam Aguera na poligonu dok je bio u Atletiku. Bio je jedan od mojih heroja. Sad sedim pored njega u svlačionici? Bilo je nevjerovatno.

U odbrani Sitija, Rodri je postao jedan od ključnih igrača, a sa timom iz Mančestera osvojio je najveća klupska priznanja i brojne individualne nagrade:

  • 4 x šampion Premijer lige
  • 2 titule EFL kupa
  • 1 titula Lige šampiona
  • 1 titula UEFA Superkupa
  • 1 titula FIFA Svjetskog klupskog prvenstva
  • 1 titula FA Kupa
  • 1 FA Komjuniti šild
  • Igrač sezone u Ligi šampiona 2022/23
  • Izabran u idealnom timu Lige šampiona za sezonu 2022/23
  • Dva puta u idealnom timu godine u Premijer ligi
  • Zlatna lopta na FIFA Svjetskom klupskom prvenstvu